Trajanje projekta: 4-10. jul 2011.
Mesto održavanja: Hotel "Ozon", Brzece, Kopaonik, Srbija
Specijalni gosti
Učesnici
IGRAČI
- Jack Hennessy (UK)
- Nicholas Satchwell (UK)
- Lee Matthew (UK)
- Aden Woodal (UK)
- Rafik Tahraoui (UK)
- Ethan Pickett (USA)
- Danial Allahi Chatroudi (IRAN)
- Nemanja Obradovic (SRB)
- Aleksandar Babic (SRB)
- Veljko Dzamic (SRB)
- Aleksandar Gasic (SRB)
- Nenad Jozic (SRB)
- Vojkan Babic (SRB)
TRENERI
- Joze Percic (SLO)
- Joel Da Silva (FRA)
- Danial Aminayi Chatroudi (IRAN)
- Mikica Atanackovic (SRB)
- Aleksandar Radosavljevic (SRB)
- Dragan Ilic – fizioterapeut (SRB)
- Dejan Colic – doktor (SRB)
- Milan Djukic (SRB)
- Dragana Cvijic (SRB)
Utisci učesnika
-
Akademija "Handball 4All" je mesto pozitivne energije gde se rukomet živi i uči, razmenjuju ideje i otvaraju novi vidici. Delo je jednog vizionara i rukometnog zaljubljenika, ljudske i trenerske veličine. Akademiju svake godine posećuju mladi igrači sa željom da napreduju i eminentni stručnjaci sa namerom da svoje znanje podele sa drugima. Ja sam bio,video i učestvovao...i učestvovaću opet!
Danijel AndjelkovićPromoter na ediciji 2011.
-
Moj lični utisak sa akademije može se opisati u jednoj reči – SUPER! Drago mi je da sam bio mali deo jednog takvog projekta. Maksimalna posvećenost, ozbiljnost i pre svega ljubav prema rukometu. Iskreno, drugačije i nisam očekivao kada je Dragan u pitanju i kada se on nečega prihvati. Bilo mi je zadovoljstvo, ako sam u bilo kom smislu pomogao nekome od onoliko mladih igrača koji su bili tamo, i drago mi je da sam mogao da razmenim iskustva i upoznam neke nove ljude. Sve u svemu SUPER, kao što sam već rekao. Nadam se da će “H4all” nastaviti da raste i svake godine biti sve bolji, jer tako nešto je zbilja neophodno rukometu, koji na žalost kod nas u Srbiji ne ide baš u pravcu u kom bi želeli…
Nenad Vučkovićpromoter na ediciji 2011.
-
Imao sam priliku da budem deo projekta u njegovom prvom izdanju, kada sam imao samo 23 godine i došao iz Irana sa jednim od mojih mladih igrača. Kopaonik i akademija, otvorili su nove vidike za mene, jer to je zaista velika šansa za svakog mladog trenera koji započinje svoju karijeru. Strpljenje i hrabrost “Handball4all” tima, Draganovo rukovodjenje celokupnim radom, stvari su iz kojih učite u svakom trenutku provedenom sa njima. Četiri godine kasnije, 2015-e, vratio sam se kao mnogo iskusniji trener i posmatrao sve potpuno drugačijim očima. Pa, recimo da je akademija postala mnogo bolja. Ali kao učesnik, mogu reći da je ono što se nije promenilo: energija, disciplina i beskrajno prijateljstvo. “Handball4all” je prozor u svet rukometa za svakog igrača ili trenera koji želi da se nadogradi, iskustvo koje nisu imali prilike nikada pre da osete. Uvek kažem mojim igračima ili prijateljima koji me pitaju o akademiji, da ako žele da pronadju rešenja svojih problema u rukometu, ili nauče vežbi dovoljnih za gotovo jednu godinu, ili ako bi “samo” da steknu neke nove sjajne prijatelje: Ne propustite ovakvu priliku!
Danial Aminayi (Iran)Trener, učesnik na edicijama 2011 i 2015
-
Da budem iskren, baš i nisam ljubitelj blogova, ali napravicu ovog puta izuzetak. Od mog zadnjeg pisanja iz Danske, sezona je uspešno završena, odigrao sam nacionalno prvenstvo SAD, uspešno završio sezonu sa mojim danskim klubom, i vratio se kući u Viskonsin za leto. Srećom iako je bilo leto, rukomet se za mene nije zaustavio. Pred kraj mog boravka u Danskoj, dobio sam poziv za kamp u Srbiji početkom Jula. Naravno da sam prihvatio sam i to je mesto odakle pišem moj blog! Ime kampa je "Rukomet za sve" a predvodi ga Dragan Đukić, bivši trener vise ekipa iz Lige Sampiona i trener brojnih reprezentacija - uključujući i trenutnu, selekciju Velike Britanije. Osim Dragana, tu je zaista zvezdani skup trenera, koji uključuje zlatne olimpijce, svetske prvake i trenere top liga iz cele Evrope. Pored kvalitetnih trenera, tu su i kvalitetni igrači, koji ove godine na akademiju dolaze iz Danske, Irana, Velike Britanije i Srbije. Nakon četiri sata vožnje autobusom od aerodroma Beograd, pristigli smo na Kopaonik, u planinu, u ponedeljak popodne. Po dolasku u hotel "Ozon", dobili smo sobe i malo vremena da se osvrnemo oko sebe. Rečeno nam je da budemo spremni za kratak trening u 19,30h. Moj prvi utisak o okolini u jednoj reči je bio zapanjujući. Ne samo to što se sam nalazi hotel u planini, vec što ste u dvadeset koraka hoda od ulaza u hotel vec u sportskoj hali! Ispod same dvorane nalazi se i vrlo lepa teretana. Iduci na prvi trening, stvarno nisam znao šta da očekujem. Mislio sam da ce možda biti neke vežbe kroz igrice, ali ne samo da smo radili na rukometnim znanjima, vec se na snazi - koji mora da ide uz svakog rukometasa vrhunske klase, radilo sa vrhunskim trenerom za fizicku pripremu. Prve veceri bili smo koncentrisani na trčanje na prednjem delu stopala, kao i na korišcenje te tehnike za eksplozivniji sprint. Kasnije, u treningu smo bili podeljeni u grupe i započeli rad na nekim od osnova rukometne tehnike. Nakon treninga i lepe večere imali smo sastanak sa trenerskim stabom i dobili malo vremena da upoznamo bolje jedni druge. Sledećeg jutra smo se probudili u pola osam da obavimo merenja gde nam je receno da ćemo u daljem radu na kampu imati sastanak s trenerima, koji će nam pomoći da napravimo konkretan plan za svakoga od nas za stvari koje treba poboljšati da bi dostigli puni fizički potencijal naših tela. Posle doručka, imali smo trening u 9,30h. Počeli smo sa vežbama snage, a zatim se prešlo na rad s loptom. Radili smo puno vezbi sa loptom i kretanja sa i bez lopte. Nakon odličnog ručka i odmora, imali smo još jedan trening u večernjim satima. Na ovom treningu imali smo prilike da po prvi put malo šutiramo na gol, a to nije loša stvar 🙂 Generalno, u prva dva dana smo puno vremena proveli radeći na detaljima nekih stvari koje smo svi već od ranije trebali znati. U utorak uveče, nakon treninga, imali smo razgovor - kroz pitanja i odgovore sa Nenadom Vučkovićem, reprezentativcem Srbije i igračem nemačke Bundeslige. Bila je to sjajna prilika da naučimo ono što svako od nas treba da učini na terenu i van njega kako bi stigao do vrhunskih rezultata. Sledeceg dana, u sredu, raspored je bio slican kao prvog dana. Posle dorucka imali smo trening u teretani u kome je paznja bila na pravilnoj tehnici novih vezbi koje ce svakome od nas biti date na kraju kampa. Nakon teretane, krenuli smo u dvoranu da radimo kretnje - sa i bez lopte. Glavna tačka treninga u sredu bilo je kretanje. Nakon ručka i odmora, ponovno smo se vratili na teren. Ovog puta, startovali smo sa vezbama agilnosti na merdevinama, povezanim uz ravnotežu i rad zglobova nakon cega smo presli na rukometne veštine. Za taj trening, bile su planirane vezbe odbrane ali i komunikacije. Na kraju treninga, radili smo na vežbama snage, u područjima koja su bitna u rukometu. Iste noći, nakon večere, imali smo još jedan sastanak, ali ovog puta je bilo više reci o vežbama snage i programu istezanja koji ćemo dobiti na kraju kampa. Do sada ovaj kamp je bio jedno veliko iskustvo, a tek je započeo! Zaista se radujem sledećim dana na Kopaniku; iako smo imali tek tri treninga, naučio sam ogromnu količinu novih znanja, stekao prijatelje iz celog sveta i učio rukomet od nekih od najboljih koji su ikada igrali ovu igru.
Ethan PickettReprezentativac SAD